Planiranje proizvodnje u SUPER-u obuhvaća:

• planiranje proizvodnje, izgradnje objekata i održavanja

• izračunavanje potrebnih poluproizvoda, materijala, alata i kapaciteta, za određeni plan

• stvaranje odgovarajućeg plana nabave

• izrada mrežnih planova, po metodi kritičnog puta (CPM - Critical Path Method)

• praćenje ostvarenja svih planova.

Planovi mogu biti jednoterminski ili dinamički, tj. za više termina.

U okviru jednog dinamičkog plana svi termini moraju biti iste duljine.

Termin može biti bilo šta što nije manje od jednog sata, tj. terminska jedinica definira se brojem sati u terminskoj jedinici.

Dakle, može biti radna smjena, dan, tjedan, dekada, mjesec, kvartal, godina itd.

Razni planovi mogu imati različite terminske jedinice. Na primjer, jedan plan može imati za terminske jedinice dane, drugi tjedne, a treći mjesece.

Planovi se mogu agregirati, tj. više planova mogu se rekapitulirati u jedan plan.

Planovi mogu biti operativni ili spekulativni.

Operativni planovi su oni koji će se zaista realizirati i čije će se ostvarenje pratiti.

Spekulativni planovi su oni koji se rade da bi se analizirale razne hipotetične situacije, odnosno dobili odgovori na "..... šta ako ..." pitanja.
 

SUPSTITUCIJA MATERIJALA I POLUPROIZVODA
Za svaki poluproizvod ili materijal može se odrediti alternativni poluproizvodi i materijali. To znači, u procesu planiranja proizvodnje, količine potrebnih resursa mogu se dopuniti količinama alternativnih resursa.
 

PLANIRANJE NESTANDARDNIH PROIZVODA
Proizvod može imati nestandardnu izvedbu, za određeni plan. U tom slučaju, naznačuje se koji materijali, poluproizvodi i radne operacije se dodaju ili oduzimaju, u odnosu na standardnu izvedbu, tj. sastavnice proizvoda.
 

KONCEPT SUPERPROIZVODA
Pod superproizvodom podrazumijevamo neku grupaciju finalnih proizvoda, koji formiraju neki zamišljeni proizvod višeg nivoa.

Na primjer, u proizvodnji namještaja, proizvodi mogu biti fotelje, ležaji, regali itd. Ako se ovi proizvodi naručuju kao garniture koje se sastoje od, recimo: 2 fotelje, 1 trosjed i 1 stol, sve zajedno možemo definirati kao superproizvod. Sa ovako definiranim superproizvodom možemo se koristiti u planiranju proizvodnje. Dakle, umjesto komponenti superproizvoda, dovoljno je u plan finalne proizvodnje staviti samo određenu količinu superproizvoda.
 

PLANIRANJE PO OPĆIM NORMATIVIMA
Opći normativi (rada i materijala) odnose se na radove koji će se izvršavati uvjek na isti način (tj. po istoj, općoj tehnologiji), ali na raznim objektima, tj. na raznim radnim nalozima.

Takva je situacija:

• u građevinarstvu, gdje se razne vrste radova izvode po istim jediničnim normativima, na raznim objektima,

• u održavanju, na primjer, raznih vrsti cjevovoda i sl.

PRIMJENA TEORIJE OGRANIČENJA ZA UPRAVLJANJE PROIZVODNJOM
SUPER omogućuje primjenu ovog koncepta za planiranje i praćenje proizvodnje ("theory of constraints", objavljeno 1991 g., E. Goldrat), koji se zasniva na slijedećem:

• Kapacitet proizvodnog sustava određuju uska grla. Ostali dijelovi proizvodnog sustava ne trebaju proizvoditi više nego što će se moći kompletirati proizvodnjom koja ide kroz uska grla. U protivnom, samo se nepotrebno povećavaju zalihe.

• Zato, da bi se postigao maksimalni korisni protok kroz proizvodni sustav, potrebno je:

• identificirati uska grla u proizvodnji
• pokušati eliminirati uska grla ili bar povećati protok
• striktno nadzirati radne naloge koji prolaze kroz uska grla i ne dozvoliti zastoje na ovim nalozima
• striktno nadzirati radna mjesta koja su uska grla i ne dozvoliti zastoje na ovim radnim mjestima.

AUTOMATSKO FORMIRANJE PLANOVA
Može se obaviti na slijedeće načine:

• Prepis nedovršene proizvodnje u plan proizvodnje. Na taj način, može se dobiti uvid što je potrebno za završavanje nedovršene proizvodnje. Također, na ovako formiran plan proizvodnje, može se unosom preko ekrana dodati planirane količine drugih proizvoda, kako bi se dobila kompletna slika očekivanog opterećenja i drugih potrebnih resursa.

• Prepis neisporučenih narudžbi kupaca u plan proizvodnje.

• Kombinacijom prethodna dva načina može se formirati operativni plan proizvodnje.

• Prepis bilo koje vrste prometa proizvoda u plan proizvodnje, npr. prodaje u prethodnom periodu. U tom slučaju, može se utvrditi koliko je bilo korisno opterećenje proizvodnje, a koliko se radilo za zalihe.

• potreban broj sati rada ili br. smjena rada

• težinu proizvoda (za livnice, kovnice, industriju stakla itd.)

• vrijednost proizvoda, po cijenama po izboru korisnika.

• operativno planiranje proizvodnje (u kombinaciji sa prepisom nedovršene proizvodnje u plan)

• planiranje prodaje

• planiranje očekivane dobiti za neki period.